понедељак, 14. март 2016.

R.I.P-OVANI DANI


Da se razumemo odmah na startu: Dragan Nikolić je takva glumačka i ljudska veličina da njegov odlazak zaslužuje svaki patos, lament i panegirik. Ipak, gorak utisak ostavljaju ucveljene kukumavke tipa: Srbija je danas zavijena u crno, ili: Srbija je obavijena tugom! Kao da Srbija nije dovoljno i inače ophrvana crnilom, bolom i mračnom tugom. Dajte malo dostojanstva, aman! Dragan Nikolić treba da bude svetli grob. Dajte da se ugledamo na tog našeg Gagu, da svako od nas pokuša da, u skladu sa svojim skromnim mogućnostima, ali i više od toga, nastavi gde Gaga stade, što on ne mogaše, da neko drugi produži.
Ono što je tužno u njegovom odlasku jeste bolest. Gadna i podmukla, mučila ga je, znam. Gledao je smrti u oči i svestan umirao. To jeste tužno. Ono što nije za tugu, već za proslavu života, jeste njegova karijera. Zaokružena, svetla, blistava. Odigrao je što je odigrao, dao domaći svim glumcima da streme tim visinama. Da se ne lažemo - najviše što bismo još mogli da očekujemo u javnosti od Dragana Nikolića to je još neka kafica sa Milenom i Deda Mrazovima. Jer, tužne jesu sve smrti, ali naročito jesu one koje prekidaju karijeru u pola koraka. Onomad je pokosila Dejvid Bouvija koji se do poslednjeg daha borio da snimi još neku pesmu, nadao se da će imati još neki mesec života, pa zvao producenta i najavio mu Blackstar II. E, to je tužno! Tužna je smrt koja je odnela Umberta Eka, jer je i u dubokoj starosti bio bistra glava koja još vispreno kolumnirala, da je poživeo još neku godinu podario bi nam još neki grandiozan roman. Tužna je smrt koja odnela Borislava Pekića, koji ispisao sedam tomova Zlatnog runa, a to trebalo da bude samo prvi od tri dela gigantskog Romejskog prstena. Dakle, da je poživio još deceniju ispisao bi još deset do petnaest romana! E, to je gubitak!
Odlazak Dragana Nikolića bi, stoga, trebalo da bude nadahnuće, podsticaj svima da sa borbom nastave jer imaju svetionik. Ipak, kao da nam neko iz medija planski i smišljeno poručuje: predajte se! Gnjecavi ste, kmekavi i nikakvi. Ne vredi, nemate šanse! Plačite i tugujte, ovde nema i tek neće biti života!
Zato, baš zato, u inat i uprkos svemu i svima - glavu gore! Idemo dalje!

Нема коментара:

Постави коментар