понедељак, 31. март 2014.

MARTOVSKE IDE - NE IDE!



Kol'ke li su tek budale naše budale,


kad su naši pametni ovolike budale?





Tesla se prenese!


Vaistinu se prenese!





Ko je lud 


- ne budi mu drug član.





Svaki početak


bune protiv dahija je težak.





Narod nije zadovoljan svojim seksualnim životom.


Političari misle samo na sebe.





Aforizam je oruđe za


izbacivanje vode iz broda koji tone.





Na konkursu je nagrađen umetnik


- od ranije poznat organima žiriranja.





Beograd na vodi je


Potemkinovo selo.





Stara dobra vremena kad smo imali


- još par godina za nas.





Golje su


bez volje.





Ništa ne brinite


- Služba je zakočena!





Ne postoji 


besplatan mućak.





Glupi isteruju 


iz pameti.





Političari pred izbore zagreju stolicu.


Zato ovako smrdi.





Beograd na kiseloj vodi


i belom.





Ništa nam ne ulazi u glavu


- zato nam stalno ulazi.





Nismo u krizi.


Mi smo kriza.






Mišljenje je kao stražnjica.

Većina ga koristi za fekalisanje.





Bolji političari dopadoše


boljima i hrabrijima.





Mi smo narod najpametniji,


samo nemamo rezultate izbora


da to i dokažemo.






Beograd navodi


na nemoral.





Džaba navrtanje vode na našu vodenicu


kad meljemo na prazno.





Ubacivanje u kutiju,


to je - sviranje tukiju.





Utvrdili smo:


smekšali smo.





Sedenje uz kutije je


sviranje uz bubanj.





Uhvatiti misao


- hvatati maglu!



Među budalama si budala 

ako nisi budala.




Dobićemo Nobelovu nagradu


za večni mir.





Gori nam pod nogama.


Al' - pišamo mi na to!





Isto vladanje


- drugo pakovanje.





Paranojina

barka.





Ne kupci - šupci 


su uvek u pravu.





Sve može da propadne,


samo je Služba siguran posao.





Kako seru


- tako će i žeti.





Zločinac se vraća 


na glasačko mesto zločina.





Nekad: tragikomično.


Sad: tragitragično.





Njemu raka
.

Nama štaka.





Istoriju ne pišu pobednici.


Istoriju pišu bednici.





Prvi ljudi su zbog zmije proterani iz Raja.


Mi smo zbog Zmije proterani u Pakao.





Koga je Zmija ujeo


i Alekse Žunjića se plaši.





Zmija ne krije noge


nego nalogodavce.





Nismo se sreli u budućnosti.


On je planirao da živi - mi ne.





Svako ludilo ima svoju logiku.


Naše - nikakvu.





Ne daju


muljatori iz mulja.





Brod tone


jer su puni ko brod.





Puni su ko oko


jer smo slepci.



Špijunaci.




Od nekretnine


imamo kretene.





Razume se

ko narod u krivu politiku.





Što manji čovek


- to veće reči.





Ljudi nisu isti.


Političari jesu.



San i javašluk.


Bezdan i beznad.




Kula od slonovače je 


kula od karata.





Ćutanje je znak 


dodvoravanja.





Izgubljeni glasači.


Nepoštenim nalazačima sledi vlast.





Ništa ne stižemo


jer je sve otišlo predaleko.





Beograd gladnom 


jugu ne veruje.





I političari siti


i glasači na broju.





Sistem vrednosti smo


sistematski obezvredili.





Teško je građanima sveta


u globalnom selu.





Okrećemo novi list.


I ovaj smo zasrali.





Sve je isto,


samo mozga nema.





Mlohavi traže


čvrstu ruku.





Pomogli ste mu da se digne.


Sad možete da sednete.





Oni neće da mi mislimo kao oni.


Oni hoće da mi ne mislimo - kao i oni.





Zato što je naše pravo da znamo sve


- zato i ne znamo ništa.





Nekad smo stranice istorije 


ispisivali zlatnim slovima.


Sadašnja nijansa malo više vuče na braon.





Sve je raspojasano


jer - niko ne kopča.





Ne u televizoru - u politici


žive mali ljudi.





Tapkamo u mestu.


Zato nikako da se slegne prašina.





Hapšenja su


opijum za narod.





Fakat: takav je vakat


- svi nevini u lakat.





Skloni se s televizije


- nije ti ćale mašinbravar!





Više ne zagađujemo okolinu.


Sad zagađujemo unutrinu.





Sve je otišlo.


Sa živcima.





Nekad: u raljama života.


Sad: u traljama života.





Bolesni smo 


jer smo u rukama


spin doktora.





Ubiće nas promaja 


u glavi.





U svakoj teoriji


vidimo zaveru.





- Čiko, čiko, jesu svi ovi poslanici tvoji?


- Moji, pa šta?


-Pa, zašto ne praviš vladu sam, čiko?





Bitna je samo ova stvar:


glupi smo kao ona stvar!





Ne suočavamo se s prošlošću.


Duvamo joj u leđa.





Čudno je kako je malo mozga potrebno 

da se bude normalan,


a još čudnije kako nam uvek 


ta dva grama nedostaju.





Leže nam laž


- kao budali šamar.





Žabe i ptice imaju perspektivu.


Ljudi - ne.





Poeziju će svi


brisati.





Ma, gde u Evropu ili Rusiju


- mi nemamo kartu ni do Prištine!





Slušaćemo tek 


kad se pokrijemo ušima.





Nemamo predstavu


- gledamo predstavu.





Ništa još niste videli


- tek ćete videti šta je ništa!





I...ne znam kako ide dalje,


al' znam da Srbin na kraju


neće ispasti najpametniji!





Aforizam luči


mikrožuči.





Sve smo hvatili.


Pogrešno.





Idemo bez onoga na venčanje


i bez mozga na glasanje.





Dobro podnosimo piće.


Popili smo svu mudrost ovog sveta


- i ništa!





Naše biračko telo je


izgubilo glavu.





Neki sve shvate kasno.


Za nas: nikad nije - kasno!





Narod rita i rza


kad čuje reč - katarza.





Ostajte ovde!


Ludost tuđeg neba neće vas ubijat'


kao ovo naše što ubija.





Crni su dani


jer - gledamo belo.





Trauma


- kraj uma.





U pravu smo, doduše:


u sranju smo - do guše.





Ova država 


podržava i održava


- deja vu.





Rusiji smo rekli istorijsko:


- Da!


- Možda!

- Ne!





Ništa nije onako kako izgleda


jer - ništa nikako ne izgleda.





Spremljen je vruć krompir.


Nova vlada će morati da ga duva.





Istina je negde između


čekića i nakovnja.





Ovaj svet je


- onaj svet.





Ne zasučemo rukave i 


- nasučemo se u rukavcu.





Kad naiđe ruski medved,


naša vlada legne i pravi se mrtva.





Slabo kapiramo politiku


jer - to su priče za malu decu.





Glupost 


- da, najlakše je to reći!





Kad si vlada,


nisi sasvim svoj.





Istomišljenici, neistomišljenici


i - nemišljenici.



Нема коментара:

Постави коментар